Profesionalizacija i komercijalizacija sporta doveli su do upliva velikih količina novca u sport (najbolji ali i najeklatantniji primer toga je fudbal, gde se upravo i izdvajaju najveće sume novca), a samim tim i do sve rasprostranjenije pojave sportskih menadžera, koji u svom radu mogu da zastupaju kako sportske organizacije tako i pojednice, odnosno sportiste.
Cilj ugovora o posredovanju u sportu je izdejstvovati najpovoljnije uslove, odnosno najbolja zaštita interesa strane koju agent zastupa, kako kroz pregovore, tako i kroz zaključenje samog ugovora.
U ovom tekstu daćemo odgovore na neka od ključnih pitanja povodom ugovora o posredovanju, pre svega fudbalskih agenata, budući da su upravo ovi ugovori najrasprostranjeniji, a pitanja koja ćemo obraditi tiču se pravne prirode ugovora, njegovog trajanja, kao i prava i obaveza ugovornih strana.
Pravna priroda ugovora?
Bez obzira što se u praksi najčešće koristi termin „posredovanje“ neophodno je uočiti bitnu razliku u odnosu na posredovanje definisano Zakonom o obligacionim odnosima.
Naime, prema ZOO posrednik dovodi u vezu nalogodavca sa zainteresovanim licima, radi zaključenja tačnog određenog ugovora. Posrednik u tom smislu nema prepreku da postupa u ime i za račun obe ugovorne strane, koje bi u toj situaciji mogle da ugovore plaćanje polovine posredničke naknade.
Sa druge strane kod ovakvih ugovora, agent se brine isključivo o interesima jedne ugovorne strane i može učestvovati u svim fazama zaključenja i realizacije ugovora, te u tom smislu su prisutni elementi ugovora o zastupništvu, kao i ugovora o nalogu.
Ipak zbog specifične forme, dužine trajanja, kao i posebnih svojstava ugovornih strana, ovakav ugovor se mora posmatrati kao poseban sui generis ugovor u našem pravnom sistemu.
Ko može biti fudbalski agent?
Osnovni princip je da fudbalski agent može biti bilo koje fizičko ili pravno lice koje poseduje odgovarajuća stručna znanja, profesionalnost, kao i odgovarajuću dozvolu za rad (licencu). Dobijanju licence prethodi polaganje stručnog ispita uz obavezu uplate odgovarajuće kotizacije, nakon čega se vrši automatska registracija u našem savezu. Iako su kriterijumi postavljeni tako da gotovo svako može postati fudbalski agent, zbog prirode posla u praksi se najčešće radi o licima koja poznaju tržište, koja su ostvarila određene kontakte, zbog čega se neretko kao agenti pojavljuju bivši igrači i drugi sportski radnici.
Koji su ključni elementi ovog ugovora?
Kako smo prethodno naglasili, usluge koje agent pruža igraču ili klubu podrazumevaju pregovore, sklapanje ugovora o sportskom angažmanu, konstantno traženje novih prilika za angažman igrača i slično. Suština ovog ugovora mogla bi se opisati kao „unovčenje“ nečijeg talenta u cilju što duže i uspešnije fudbalske karijere. Sa druge strane za izvršeni posao agentu pripada naknada bilo u vidu fiksnog iznosa, odnosno ugovorenog procenta od transfera, što se takođe precizno definiše samim ugovorom. Poželjno je samim ugovorom precizno definisati sve usluge koje agent pruža, a kako bi se izbegli potencijalni sporovi.
Ukoliko strane potpisnice to izričito ugovore, za rešavanje ovakvih sporova, proisteklih iz ugovora, može biti nadležna sportska arbitraža.
Trajanje ugovora?
Prema odrebama Zakona o sportu, ovakvi ugovori se mogu zaključiti na period od najviše dve godine. Ukoliko postoji želja za produžetkom saradnje, nema prepreka da se zaključi novi ugovor, a specifičnost je ta što prećutno produženje ugovora na način kako je to definisano Zakonom o obligacionim odnosima nije moguće.
Pored navedenog, svakako je poželjno da ovakvi ugovori sadrže odredbe o uslovima pod kojima obe strane mogu jednostrano raskinuti isti, kao i o pravnim posledicama takvog raskida, a u slučaju da takvih odredaba nema, nije prepreka da se primene opšte odredbe Zakona o obligacionim odnosima.
Zaključak
Iako nam iskustvo u praksi pokazuje da sporovi koji nastanu iz ovakvih ugovornih odnosa, najčešće se tiču neplaćene naknade (provizije), ipak je neophodno osvrnuti se na stepen odgovornosti koji se od fudbalskog agenta zahteva.
Fudbalski agenti odgovaraju sa „pažnjom dobrog stručnjaka“, što je svakako najviši stepen pažnje koji je propisan našim zakonodavstvom.
Zbog navedenog svakako je preporuka da se prilikom sastavljanja ovakvih ugovora obave konsultacije sa pravnim stručnjacima, kako bi se osigurala zakonitost, transparentnost i najbolja zaštita prava ugovornih strana.