Opštepoznata je stvar da veliki trgovinski lanci na kupovinu tehničke robe daju garanciju za ispravno funkcionisanje iste. Prilikom kupovine takve robe, kupci se osećaju sigurnim, jer su svesni da, ukoliko adekvatno i u skladu sa uputstvima koriste kupljenu stvar, svi kvarovi i nesaobraznosti će biti otklonjeni o trošku prodavca.

Međutim, šta se dešava kada od trgovaca kupite polovnu stvar, za koju Vam nije data garancija i koja se pokvari posle samo nekoliko meseci korišćenja? Da li u toj situaciji postoje pravni mehanizmi koje bi mogli da iskoristite kako biste se zaštitili?

Većina ljudi usled nedovoljne informisanosti, a polazeći od činjenice da se radi o polovnoj robi, te da im prilikom kupovine od strane prodavca nije data garancija, smatraju da nemaju nikakva prava, odnosno da su svesno preuzeli rizik kada su pristali na kupovinu polovne stvari, međutim pravno posmatrano, situacija je potpuno drugačija.

Istina je zapravo da se sve važeće odredbe Zakona o zaštiti potrošača mogu primeniti i kod kupovine polovne robe, te da kupac uživa potpuno jednaka prava kao i u situaciji kada kupuje novu robu. Dakle kupac ima pravo na popravku, zamenu, pravično umanjenje cene i raskid ugovora. Pri tome je procedura kod ostvarivanja ovih prava identična kao kod kupovine novih proizvoda, dakle prijava reklamacije prodavcu, a zatim i rok od osam dana u kojem je prodavac dužan da se izjasni da li prihvata reklamaciju. Jedina razlika kada je reč o kupovini polovne robe odnosi se na rok u kojem prodavac odgovara za nesaobraznost. Naime, prodavac može da predvidi kraći rok od dve godine u kojem odgovara za nesaobraznost robe, ali ne kraći od godinu dana, pri čemu je dužan da pre zaključenja ugovora o navedenom obavesti kupca.

Uzmimo za primer najčešći slučaj u praksi, odnosno najrasporstranjeniji vid kupovine polovne robe, a reč je o kupovini polovnih automobila na auto placevima. Prva i osnovna stvar na koju želimo da ukažemo je da se u konkretnom slučaju radi o ovlašćenim trgovcima, čija je delatnost registrovana pri Agenciji za privredne registre i koji samim tim u poslovanju moraju da pokažu pojačan stepen pažnje, propisan samim Zakonom o privrednim društvima. Primetićete da se prilikom sklapanja kupoprodajnih ugovora koji se odnose na polovne automobile najčešće unosi odredba „kupljen u viđenom stanju“ , ali se postavlja pitanje da li je takva odredba zakonita?

Prilikom ugovaranja ovakve odredbe, kao osnov iste se najčešće navodi Zakon o obligacionim odnosima, međutim važno je napomenuti da se u ovakvim situacijama kao lex specialis primenjuje Zakon o zaštiti potrošača, gde ovakva odredba ne pronalazi svoje mesto i gde se za saobraznost prodate robe mora odgovarati. Dakle unošenje ovakve odredbe je jednom rečju nezakonito, te svakako imate pravo da zahtevate da ista bude izuzeta iz ugovora, ali čak i ako zaključite ugovor sa ovako unetom odredbom, ista ne može prodavca osloboditi odgovornosti.

Jednostavno rečeno, saobraznost robe se mora poštovati i kupljeni automobil, bez obzira što je polovan, u momentu prelaska rizika (odnosno predaje) na kupca ne sme imati bilo kakve manjkavosti na koje prodavac nije ukazao kupcu. S tim u vezi, nadaleko poznata i široko rasprostranjena praksa tzv. „vraćanja kilometraže“ koja se u praksi često toleriše od strane kupaca (usudili bi se reći da je postala opšteprihvaćena) pored toga što predstavlja vid obmanjivanja kupaca u cilju zaključenja ugovora, istovremeno predstavlja vid nesaobraznosti, koji nikako ne bi smeli da oćutite ili svesno pristanete.

Naravno, svemu prethodno navedenom mora se oprezno pristupiti, budući da se ipak radi o polovnoj robi koju je neko pre Vas koristio kraći ili duži vremenski period, a kada je reč o polovnim automobilima, nije retkost da je isti promenio i više vlasnika ili da je uvezen iz inostranstva. Ovo u praksi može dovesti do brojnih problema prilikom dokazivanja stanja u kojem se automobil nalazio u momentu zaključenja ugovora, uzroka kvarova i slično. Zbog toga je svakako preporuka da pre kupovine automobila, ili neposredno nakon kupovine, izvršite sveobuhvatnu proveru stanja u ovlašćenom servisu. Ovo može biti ključan dokaz u eventualnom postupku koji bi bio pokrenut protiv prodavca, te osnov utvrđivanja njegove odgovornosti za nedostatke prodatog vozila. Stoga bez obzira što predstavlja dodatni trošak za Vas, istovremeno je i najbolja polazna osnova kod sudskih sporova.

Na kraju želimo da napomenemo da smo u ovom tekstu napravili osvrt na najčešći i naupečatljiviji slučaj kada je reč o kupovini polovne robe, ali se ista pravila odnose i na drugu vrstu tehičke robe, uređaje, nameštaj i sl. Ovakva roba prilikom prodaje često na sebi ima oznaku „outlet“, na koji način prodavci pokušavaju da sa sebe skinu odgovornost za manjkavost takve robe, ali je jako važno da kao kupci prepoznate da su vam u takvoj situaciji interesi suprotstavljeni. Činjenica da je kupljena roba polovna, te da Vam nije data garancija ne treba da Vas obeshrabruje, zakon je na Vašoj strani.